Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije – Pulska katedrala, Pula

 

 

Katedrala je izgrađena krajem 4. i
početkom 5. stoljeća, s tim da sakralni kontinuitet postoji od ranije.
Navodno se na tom mjestu nalazio Jupiterov hram antičke Pule, a moguće
je i to da je bio tajnim okupljalištem kršćana za vrijeme vjerskih
progona. Prva građevina koja je nikla na ovom mjestu je manja crkva
širine srednjeg broda današnje crkve, a sredinom 4. stoljeća jednobrodna
crkva sv. Tome, kasnije spojena u veću dvoransku crkvu. U drugoj
polovici 5. stoljeća je dograđena te dobila današnji oblik trobrodne
bazilike karakteristične za sjevernojadransko podneblje. Pred bazilikom
se izgradila krstionica i biskupski dvor, ali su srušeni polovicom 19.
stoljeća zbog seljenja biskupskog sjedišta u Rijeku. Godine 1860. je u
crkvi otkriven manji sarkofag u kojem su otkrivena dva relikvijara, koji
se danas nalaze u Beču, te dvanaest zlatnih statua koje su nestale. U
jednoj od kutija se pretpostavlja da su bili koštani ostaci sv. Tome.
Katedrala je od početka bila bogato ukrašena zidnim freskama i podnim
mozaicima, od kojih nije ostalo gotovo ništa. Prvi biskup je bio
Antonius, vjerojatno od 510. – 547. godine.  Godine 1242. za
vrijeme mletačkog napada crkva je djelomično porušena i zapaljena, a tek
u 15. stoljeću rade se veći popravci i rekonstrukcije pa je time dodana
cijelom zdanju i gotička nota. Klasicističko pročelje je dobila 1712. u
vrijeme biskupa Bottarija, kada započinju značajni radovi obnove sklopa
bazilike i baroknog zvonika, koji završavaju 1924. godine. Samostojeći
zvonik završen je 1707. godine, a građen je većim dijelom od kamenih
blokova uzetih iz Arene.
Ispod glavnog oltara pulske katedrale nalazi se 5 sarkofaga koji već
stoljećima čuvaju kosti svetaca što su obilježili doba u kojem su
živjeli: sv. Jurja, sv. Teodora, sv. Dimitrija, sv. Bazilija, sv. Flora i
bl. Salomona – bivšega ugarskog kralja.